Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Žaklina Orel je žena čija je ljubav prema parfemima prerasla u osobnu filozofiju, kreativni izraz i način povezivanja sa svijetom, kao i sa samom sobom. „Parfemi zauzimaju posebno mjesto u mom životu. Otkad znam za sebe, moje čulo njuha bilo je izrazito razvijeno“, govori Žaklina za MTMVox, prisjećajući se svog djetinjstva u kojem su mirisi bili prvi i najvažniji doživljaji stvarnosti. „Još kao dijete, sve sam prvo morala pomirisati. Nijedan zalogaj nisam pojela, a da ga prethodno nisam pomirisala.“
Tri osobe
Njezina ljubav prema parfemima nije nastala slučajno. Oblikovale su je tri osobe. Prva je njezin pokojni otac, čija je svakodnevna rutina brijanja za djevojčicu Žaklinu bila pravi ritual bliskosti i radosti. „Vikendom sam stajala uz njega dok se brijao, a on bi mi s osmijehom stavio malo pjene na lice. Posebno sam čekala trenutak kada će nanijeti losion nakon brijanja. Tada bismo prislonili obraz uz obraz, smijali se i trljali, samo da i na moje lice prijeđe taj predivni miris“, prisjeća se. Druga važna osoba bila je nastavnica Nevenka tadašnjeg srpskohrvatskog jezika u osnovnoj školi u Pazariću, iza koje bi miris ljubičica ostajao u školskim hodnicima još dugo nakon što bi njima prošla. „Taj miris me očarao do te mjere da sam kao djevojčica maštala kako ću jednog dana i ja tako mirisati, da će i iza mene ostajati trag koji će se pamtiti.“ Treća i, kako naglašava, možda najutjecajnija bila je njezina pokojna rodica Mirjana, čija je kolekcija parfema za Žaklinu predstavljala ulaz u svijet luksuza i elegancije. „Kod nje sam prvi put pomirisala Miss Dior, Shalimar i Mitsouko.“
Svakodnevna potreba
Kasnije, u ratnim vremenima na prostoru bivše Jugoslavije, Mirjanini mirisi za Žaklinu su dobili još dublje značenje. „Kao izbjeglice 90-ih godina živjeli smo zajedno u istoj kući u Kiseljaku. Mirjana je, unatoč svemu, i dalje imala svoje parfeme. Tada sam se zaljubila u neke od najljepših mirisa Amarige, Opium, Trésor i shvatila koliko parfemi mogu biti utjeha, luksuz i bijeg u isto vrijeme.“ Kada je počela samostalno kupovati parfeme, Žaklinin osjećaj bio je gotovo euforičan. „Lebdjela sam od sreće. Vrlo brzo sam shvatila da se ne mogu zadovoljiti samo jednom bočicom“, kaže te dodaje kako su za nju parfemi svakodnevna potreba. „Imala sam potrebu da ih imam više – parfem za dan, za posao, za izlaske, pa čak i jedan jednostavniji za po kući. Volim mirisati uvijek, i kada se spremam negdje, ali i kada sam sama sa sobom.“ S vremenom je njezina kolekcija rasla, ali su rasla i pitanja okoline. „Kolegice na poslu znale su me pitati koliko parfema imam, a meni je bilo pomalo neugodno odgovoriti. Ljudima koji kupuju parfem jednom ili dva puta godišnje to je bilo teško razumjeti“, kaže Žaklina.
Društvene mreže
Paralelno s pitanjima okoline, u njoj se javila potreba za pisanjem. „U isto vrijeme počela se buditi potreba da pišem o parfemima, ali i o uspomenama koje u meni pokreću“, objašnjava, ističući kako njezino zanimanje ide daleko ispod površine. Istražuje parfemske note, sirovine i rad parfumera. „Meni nikada nije bilo dovoljno da mi se parfem samo sviđa kako miriše. Htjela sam ići dublje.“ Posebnu fascinaciju pronašla je u cvjetnim notama: „Testirala sam parfeme s dominantnom ružom, a posebno me fascinirala tuberoza i jasmin.“ Žaklina je sudjelovala u gotovo svim parfemskim online grupama na području bivše Jugoslavije, ali i nekim inozemnim. „Jednog dana, jedna mirisna duša me upitala kada ću osnovati svoju grupu jer je željela postati članica. U prvi mah mi je to bilo smiješno. Nisam se vidjela kao osnivača grupe. Pomislila sam da nemam vremena za to.“ Ipak, sljedeće jutro sjela je za kompjuter i kreirala Facebook grupu „Parfemska kreativna radionica“. „Odlučila sam da će biti drugačija od svih ostalih grupa u regiji“, objašnjava. Njezina parfemska grupa danas je mjesto razmjene znanja, iskustava i emocija. Tu se parfemi ne promatraju samo kao proizvodi, već kao umjetnost i osobni doživljaj. Kako je broj članova rastao, odlučila je proširiti i admin tim. Osim Žakline kao osnivača, grupu vodi i Olivera Đokić iz Beograda, Gordana Đorđević iz Nizozemske i Neva Hajnik-Hojka iz Zagreba. „Želja mi je bila okupiti istinske parfemoljupce gdje god se nalazili na našoj planeti. Nisam htjela da grupa bude samo za BiH. Željela sam da nas bude sa svih krajeva svijeta.“, ističe Žaklina.
Simbolika
Parfemi za Žaklinu imaju i simbolično značenje. Svaki od njih nosi određeni period života, emociju ili lekciju. Jedan od najdražih joj je Honour, koji opisuje kao „nevjerojatno elegantan, istodobno nježan i krhak, ali i stabilan“. Tu je i Opardu, koji, kako kaže, „savršeno oslikava onu damsku, elegantnu stranu“ njezine osobnosti. Posebno emotivno iskustvo veže je uz parfem Fracas. „Njegov miris me vraća u djetinjstvo i na moj prvi susret s nepravdom i diskriminacijom. Prvi put sam tada osjetila koliko se nekada razlikovao tretman muške i ženske djece“, ističe. Kroz parfeme, pisanje i fotografiju pronašla je način da pomiri sve svoje identitete. Žaklina Orel, rođena u bosanskohercegovačkom gradu Varešu, a odrasla u Pazariću pored Sarajeva, nije samo zaljubljenica u parfeme – ona je i majka troje djece, supruga, bivše vojno lice i medicinska sestra. „Bivše sam vojno lice i najveći dio karijere radila sam kao inspektor za hranu. Iako sam medicinar, dugo nisam radila u toj struci. Sve su to kockice koje, kada se spoje, odražavaju moju osobnost“, kaže, ističući kako je jedno vrijeme fotografije kombinirala s poezijom i prozom, što su joj, kao i glazba, velike ljubavi bez kojih, kako kaže, ne može. „Kroz ovaj hobi ostajem dosljedna sebi, radim to iz čiste ljubavi, a ne iz obveze.“
Slobodna duša
Za sebe kaže kako je prije svega jedna slobodna duša, naklonjena umjetnosti i estetici, netko tko kroz život korača s pozitivnim pogledom i vjerom u ljepotu svakodnevice. „Imam 57 godina i moj životni put nije uvijek bio lagan, ali sam kroz sve te godine ostala vjerna svom sustavu vrijednosti. Nikada nisam pristajala na kalupe i nametnuta pravila ponašanja. Uvijek sam birala biti svoja“, kaže ponosno Žaklina. Zanimljivo je da je ljubav prema parfemima prenijela i na obitelj. „Mi smo peteročlana obitelj, a četvero od nas su veliki zaljubljenici u parfeme.“ Suprug, kako dodaje, ostaje po strani, ali s razumijevanjem. Poručuje: „Pronađite svoj hobi. U današnjem stresnom svijetu nužno je imati svoj kutak, prostor samo za sebe. Upravo kroz hobi možemo ostati povezani sa sobom, razvijati svoju kreativnost i biti dosljedni vlastitoj osobnosti.“ Na pitanje može li iz hobija nastati i poslovna priča kaže: „Ako bi moja ljubav prema parfemima donijela i poslovne rezultate, nitko ne bi bio sretniji od mene. Raditi nešto u čemu se istinski uživa i moći zarađivati i živjeti od toga san je svakog čovjeka.“
Knjiga – Parfemske priče
Njezina želja za budućnost jasna je – knjiga parfemskih priča. „Ono što već dugo priželjkujem jest knjiga u kojoj bi bile moje parfemske priče i recenzije. To bi bio prvi korak prema tome da svoju strast podijelim sa širom publikom i da je pretvorim u nešto opipljivo, trajno i značajno. Jednog dana, kada me ne bude u ovoj dimenziji postojanja, želim da iza mene ostanu moje parfemske priče“, zaključuje Žaklina.
U svijetu punom buke, priča Žakline Orel podsjeća nas na tihe, ali duboke slojeve postojanja. One koji se ne vide, ali se pamte. Poput dobrog parfema.
Budući da je Žaklina i putoholičarka, uskoro donosimo i njezinu priču s putovanja u našoj istoimenoj rubrici.