Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
U mostarskom naselju Rodoč, u prostoru koji je od ruševine prerastao u međunarodno poznato mjesto susreta ljubitelja automobila, motocikala, starih predmeta i kulture, Oldtimer klub Mostar nastavlja širiti svoju priču. Kolekcionar, osnivač i predsjednik mostarskog Oldtimer kluba Zdravko Vidović Cojla za MTMVox najavio je nekoliko značajnih projekata koji bi mogli imati važnu ulogu ne samo za Mostar, Bosnu i Hercegovinu nego i za cijelu regiju.
Projekt za mlade
U sklopu Oldtimer kluba uskoro bi trebao biti otvoren servis za putnike iz cijeloga svijeta, radionica za obradu drveta, ali i realiziran projekt posebno usmjeren prema mladima – ustupanje oldtimera koje će mladi, uz podršku članova kluba, sami restaurirati i osposobljavati, a potom ih i koristiti. Vidović nam objašnjava da će mladi koji se jave klubu i izraze želju za učenjem dobiti automobil koji će, uz podršku članova, sami restaurirati i osposobiti. Automobil bi potom ostao njima na korištenje, ali uz jedno važno pravilo – ne bi ga smjeli prodati. „Na tom automobilu moći će učiti, ići s njim na oldtimer susrete, ali ga neće moći prodati“, naglašava Vidović.
Alat, ne predmet
Ideja ovog mostarskog kolekcionara je da automobil ne bude samo predmet koji se dobije, nego alat kroz koji se uči. Od rastavljanja i popravljanja do restauracije i ponovnog osposobljavanja – tako bi mladi kroz konkretan rad stjecali znanje i iskustvo. Za Vidovića je upravo uključivanje mladih jedan od najvažnijih razloga zbog kojih, kako kaže, mostarski Oldtimer klub i postoji. „U posljednje vrijeme posjetilo nas je više od stotinu mladih ljudi. Drago mi je da ovdje dolaze. Oni mi daju snagu.“, kaže dodajući kako mu je posebno važno da među mladima koji posjećuju klub nema podjela i opterećenosti mržnjom, nego da ih povezuju ljubav prema automobilima, druženju i želja za učenjem.
Servis i radionica
Jednako hvalevrijedna je i ideja o samopuslužnom servisu, namijenjenom putnicima koji na putu prema Mostaru dožive kvar i trebaju prostor za samostalan popravak automobila. No ovaj servis ne bi bio, kaže, samo mjesto za popravke. „Tu će svi naši mladi članovi moći učiti i educirati one koji dođu o tome kako funkcioniraju motori i automobili“, objašnjava Vidović ističući da su se mladi članovi kluba već duboko vezali uz cjelokupnu priču muzeja. Upravo zbog toga želi da muzej ne bude mjesto u kojem se eksponati samo promatraju, nego prostor u kojem se uči, radi i prenosi znanje. U planu je i radionica za obradu drveta kroz koju će polaznici moći razvijati i izražavati svoju kreativnost. Cilj je omogućiti ljudima da savladaju osnovne vještine te da vlastitim rukama stvore unikatne predmete. „Mnogi se pitaju odakle mi energija – ja im samo kažem: ljubav“, poručuje Vidović.
Ogledalo Mostara
Oldtimer klub Mostar danas ima, kaže Vidović, 550 članova iz 21 zemlje, dok je između 50 i 60 članova aktivno uključeno u rad. Članovi se učlanjuju i putem interneta jer žele biti dio priče koja je odavno prerasla okvire Mostara. No, za Vidovića najvažniji cilj nije ono što je već napravljeno, nego ono što će ostati nakon njega. „Ja, ako ujutro umrem, volio bih da se ovo nastavi, da mladi ljudi nastave ovo što sam ja počeo. Ovo je sve njihovo, ovo je ogledalo Mostara i Rodoča, neka mladi ljudi ovo nastave i neka raste. Ja ću se boriti sve dok dišem“, kaže nam Vidović više puta ističući svoju ljubav prema Rodoču, svojim sumještanima te gradu Mostaru.
Tri muzeja
Ovo mjesto, koje već godinama privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta, danas, 16 godina nakon osnutka, objedinjuje tri muzejske cjeline. „Muzej oldtimera, bicikala i motocikala, muzej antikviteta – predmeta i alata, i treći muzej koji je u završnoj fazi – muzej gramofona, radija i vinila odnosno gramofonskih ploča, koji je jedinstven sa 150 eksponata. Tako ovaj 64-godišnji inžinjer prometa u Rodoču ne čuva samo povijest automobila, njegova ideja je puno šira – sačuvati predmete, znanja i način života. Ovo je, kaže, njegov način da prošlost sačuva, ali i da kroz nju mladima otvori prostor za nova znanja. Upravo zato teži ka stvaranju mjesta u kojem će se ljudi redovno susretati, učiti i pomagati jedni drugima.
Bez podrške Grada
Vidović ističe i brojna priznanja te važnost statusa mostarskog kluba, kako u regiji tako i u FIVA-i, vodećoj svjetskoj neprofitnoj organizaciji posvećenoj zaštiti, očuvanju i promociji oldtimera čije se glavno sjedište nalazi u talijanskom gradu Torinu. No unatoč svemu tome, na pitanje jesu li konačno dobili podršku Grada Mostara Vidović odgovara: „Ljudi iz svih dijelova svijeta za nas znaju, ali podršku institucija Grada Mostara još uvijek nemamo. Oni ne znaju za nas ili ne žele znati. Još uvijek nemamo vodu. Kada imamo posjete šlaufom dovodimo vodu u klub.“ Priča nam i kako je pokušavao kontaktirati institucije grada Mostara, i za vrijeme bivšeg i sadašnjeg gradonačelnika, ali da nikada nije dobio nikakve odgovore. Ipak, ne želi da se njegova priča, kaže, pretvori u neku političku. Ističe kako se muzej i klub razvijaju uglavnom njegovim vlastitim sredstvima te zahvaljujući radu članova i pomoći prijatelja. Objašnjava da prodaje ono što može, uključujući umjetnine, kako bi podmirio troškove muzeja, dok mu prijatelji pomažu kada je potrebno.
Nikad praznih ruku
Unatoč svemu, klub redovito sudjeluje na skupovima u regiji i inozemstvu. Članovi odlaze u različite gradove, a Vidović ističe da Oldtimer klub Mostar nikada ne dolazi praznih ruku. Sa sobom nose domaće proizvode i na taj način, kaže, predstavljaju Mostar i Bosnu i Hercegovinu. Priznaje da je zbog muzeja i oldtimera mnogo toga uskratio vlastitoj obitelji. „Netko je svojoj obitelji kupio stan, ja sam svoj novac uložio u muzej i taj novac se nikada neće vratiti mojoj obitelji, ali će ostati svoj djeci koja dolaze poslije nas – e to je poezija života.“ Upravo se u toj rečenici možda najbolje vidi njegova ideja ovog muzeja. Nije riječ samo o automobilima, motociklima i starim predmetima. Riječ je o ostavljanju znanja i prostora budućim generacijama. No njegova najveća želja je, kaže, da priču koju je započeo nastave oni koji dolaze poslije njega. „Moja obitelj me pita: ‘Hajde, objasni nam odakle ti snaga.’ Ja se samo nasmijem i kažem – Snaga je moja pozitiva“, ističe Vidović.
Konferencija u Bruxellesu
U studenome ove godine Vidovića u Bruxellesu očekuje svjetski poznata konferencija i prestižni sajam oldtimera InterClassics Brussels. „Prodat ću nešto samo da odem na tu konferenciju. Imam svega 20 minuta da pred 150 zemalja predstavim svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, svoj klub i svoj grad. Tamo dolaze ambasadori iz cijeloga svijeta. Ja ću na tu svjetsku oldtimer konferenciju otići ako treba i autobusom.“, poručuje.
Životni put
Inače, životni put ovog istinskog avanturiste oblikovao je odlazak u englesku prijestolnicu s grupom prijatelja 2016. godine, što je otvorilo poglavlje novih putovanja, upoznavanja nepoznatih kultura i prenošenja, kako kaže, životnih vrijednosti na njemu bliske ljude. Njegova najteža i najvažnija životna kušnja dogodila se u Africi. Radeći na projektima građevinskog inženjerstva za globalnu korporaciju „African Minerals” u Sijera Leoni i Gambiji, živio je, kaže, duboko u prašumi. „Tko je gledao film ‘Krvavi dijamant’ – ja sam tu živio.” Tamo je preživio malariju. Nakon pet dana provedenih u komi, život mu je spasila jedna mještanka dajući mu prirodne lijekove. Taj čudesni oporavak donio je duboku unutarnju promjenu i spoznaju da ga, kako ističe, Bog ostavio na životu s točno određenom misijom. Tu misiju danas živi kroz stvaranje mostarskog Oldtimer muzeja, očuvanje kulture i znanja koje ostavlja u nasljeđe mladima Mostara i cijeloga svijeta, čvrsto odlučan da ga, kako sam ističe, negativni ljudi u tome ne mogu slomiti.
Humanitarni rad
Veliko srce članova ovoga Oldtimer kluba najviše dolazi do izražaja kroz njihov humanitarni rad i nesebičnu pomoć djeci s posebnim potrebama te obiteljima u nevolji. Sve financiraju sami; putem svojih internetskih stranica članovi se mobiliziraju čim se pojavi potreba. Tako su nedavno prikupili 3000 konvertibilnih maraka za suprugu tragično preminulog čovjeka. Svake godine djecu s posebnim potrebama daruju prigodnim paketićima i ugošćuju ih toplim druženjima. Ti susreti ostavljaju dubok emotivni trag na sve članove: „Kad oni odu, mi se ovdje dobro isplačemo. Tek tada vidimo koliko smo sretni jer imamo zdravu djecu kod kuće. Mnogi bi trebali provesti vrijeme s tom djecom da shvate koliko su zapravo sretni i koliko ih Bog pazi, dok su s druge strane u svom svakodnevnom životu bahati“, iskreno zaključuje Vidović.
Najveća želja
Njegova najveća želja je da njegov Rodoč i cijeli Mostar postanu sredina, mjesto mira i prosperiteta u kojemu će mladi graditi svoju budućnost, umjesto da odlaze u inozemstvo. Ta ga stvarnost duboko pogađa: „U mojoj ulici nažalost samo u tri kuće još uvijek gori svjetlo. Djeca koju poznajem odmalena, koja su završila fakultete, odlaze raditi u Irsku i Njemačku. Mene to iskreno boli“, priznaje Vidović, koji je otac četvero djece i djed četvero unučadi. Svjestan prolaznosti života, svoju filozofiju sažima kroz povijesnu metaforu: „Kad je Aleksandar Makedonski, najveći vojskovođa svijeta, umirao, rekao je svojima suradnicima da ga sahrane tako da mu ruke vire iz sanduka. Želio je da svi ljudi vide da s ovoga svijeta ne nosi apsolutno ništa sa sobom.“