Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Slavonac iz Osijeka Lorand Kočiš i njegova supruga Marija, koja je 30 godina živjela u francuskoj metropoli, u lipnju 2025. godine ostvarili su svoj dugogodišnji san postavši vlasnici šarmantne gastronomske priče u srcu bavarskog grada Donauwörtha.
Pravi korak
Lorand je slučajno naišao na oglas za najam prostora u povijesnoj zgradi nekadašnjeg talijanskog lokala „Römerkeller“. „U početku nismo bili sigurni je li to pravi korak, ali ljudi su vjerovali u nas i u naše ideje“, priča za MTMVox Marija, dodajući kako su dugo željeli imati nešto svoje i raditi isključivo samo za sebe. Ugledavši oglas nisu htjeli propustiti priliku. Ideja je bila stvoriti mjesto gdje se ljudi osjećaju opušteno, kao da su došli – kako i ime restorana kaže „Wie bei Oma“ – kao kod bake. Uz ime restorana, ističu vlasnici, dnevni jelovnik i sastojci najbolje odražavaju njihovu ideju. Ponuda se temelji, kako kažu, na svježim sastojcima. „Kod nas se sve priprema svježe, bez unaprijed pripremljenih jela.“ Na jelovniku se nalaze specijaliteti njemačke i hrvatske domaće kuhinje, uz obilne porcije i okuse koji podsjećaju na djetinjstvo te stvaraju osjećaj topline i domaće atmosfere.
Mjesto susreta
Već u prvim danima nakon otvorenja restoran je bio u potpunosti popunjen, a njegov početak rada popratio je i lokalni njemački medij. Danas, kako ističe Lorand, restoran raspolaže kapacitetom od 120 sjedećih mjesta. „Naš radni dan počinje rano ujutro, a završava oko 23 sata?“, kaže Marija. Dok Lorand vodi kuhinju i brine o gastronomskoj ponudi, Marija je zadužena za organizaciju i posluživanje gostiju. S obzirom na to da se u Donauwörthu nalazi jedna od lokacija svjetski poznate kompanije Airbus, u kojoj radi i velik broj zaposlenika s francuskog govornog područja, vrlo brzo se pročulo kako Marija govori i francuski jezik. „Zahvaljujući mom znanju Francuskog mnogi od njihovih radnika su postali naši gosti.“, kaže Marija. Restoran je ujedno prerastao i u mjesto susreta ljudi s prostora bivše Jugoslavije.
Hrabrost
O hrabrosti i borbenosti ovog bračnog para najbolje govori činjenica da je njihovo jedino prethodno iskustvo u gastronomiji bilo ono stečeno 2024. godine u restoranu u sklopu sportskog kluba TSV Bäumenheim. Kako ističe Marija, upravo su tamo nekoliko mjeseci učili posao, stjecali iskustvo i prolazili kroz prve izazove. „Radili smo puno i pravili dosta grešaka. To nam je bio svojevrsni trening. Upravo smo na tim greškama učili“. Na pitanje jesu li ikada pomislili odustati, Marija odgovara: „Ne smiješ odustati. Moraš prihvatiti kritiku i učiti iz svojih grešaka. Ako nešto zaista želiš, moraš ići srcem.“
Iz pariškog kasina
Marija je godinama radila kao krupje u jednom privatnom pariškom kasinu. „U kasinu moraš držati autoritet i pokazati tko vodi cijelu priču“, ističe, dodajući kako i kasino i ugostiteljstvo imaju sličnosti, jer u oba posla svakodnevno radiš s različitim profilima ljudima. Lorand je, s druge strane, godinama radio kao vozač betonske pumpe. Iako ni jedno od njih nije imalo formalno kulinarsko obrazovanje, o kuhanju su znali ono što se uči unutar obitelji — kroz tradiciju, svakodnevni život i obiteljska okupljanja. Posebno mjesto u njihovim sjećanjima zauzimaju mirisi i okusi bakine kuhinje, koji su ostali duboko urezani još od djetinjstva. Upravo iz tih uspomena i ljubavi prema domaćoj hrani rodila se ideja o otvaranju vlastitog restorana.
Potraga za mirom
Na pitanje zašto je napustila svjetsku metropolu o kojoj mnogi sanjaju, Marija kaže, kako joj je Pariz pružio dom i veliko životno iskustvo, ali se nikada nije potpuno pronašla u tom užurbanom načinu života i svakodnevnom kaosu velikog grada. „Odlično je otići i pogledati Pariz na godišnjem odmoru, ali za život je prebrz. Mislim da kada dođete u određene godine, završite školovanje i izlaske, poželite svoj mir. Moja mama ne bi mogla otići iz Pariza, ona tamo pripada, ali ja nisam mogla. Nema prirode, sve je beton i zgrade.“ Marija se iz Pariza, priča nam, prvo vratila u Hrvatsku, u Osijek gdje joj se dogodila ljubav s Lorandom. Međutim, uslijed sve težih financijskih prilika u Slavoniji, odlučili su svoju zajedničku budućnost potražiti u Njemačkoj. Lorand je prvi otišao 2017. godine, dok mu se Marija godinu dana kasnije pridružila zajedno s petero djece, a godinu dana kasnije postali su bogatiji za još jednog člana — Marija je rodila djevojčicu.
Jezik i administracija
Na pitanje „Što im je bilo najteže na početku“, Marija kaže „Jezik i administracija.“ Zbog djece i posla nisu imali vremena ni mogućnosti ići na tečaj njemačkog jezika. „Nismo išli na tečaj. Lorand je učio jezik na poslu kroz komunikaciju s radnim kolegama, a ja s djecom radeći zadaću za vrijeme korone.“ Djeca danas velik dio vremena provode uz roditelje u restoranu. Tu rade zadaću i odrastaju uz rad, odgovornost i svakodnevne obveze obiteljskog posla. Marija smatra kako upravo takvo odrastanje djeci daje važne životne vrijednosti. „Mislim da je pozitivno što rano vide stvarni život i uče kako se zarađuje novac. Ne želimo im sve servirati na pladnju. Važno je da vide kako se borimo.“, kaže dodajući kako su sav novac koji su imali uložili u restoran. „Da bismo uspjeli znamo da moramo dati tristo posto od sebe i spremani smo na to. “
Slavonija u Njemačkoj
U trenucima kada uhvati vremena između narudžbi, Lorand nam ističe kako u srcu i dalje nosi Slavoniju te da mu je slavonska tradicija iznimno važna. „Imam u planu iduće godine, u svibnju, tijekom održavanja Maimarkta u Donauwörthu, u sklopu manifestacije „Europski vikend“, organizirati predstavljanje Hrvatske s posebnim naglaskom na Slavoniju.“, kaže objašnjavajući kako je ta manifestacija dio identiteta grada Donauwörtha, koji se aktivno zalaže za međukulturnu razmjenu i povezivanje različitih naroda.
Snaga i upornost
Snagu i upornost ovog bračnog para dodatno potvrđuje i njihova obiteljska situacija. Marija i Lorand, uz četvero zajedničke djece, oboje imaju i po jedno dijete iz prethodnih veza. Kako Marija ističe, svojim radom i upornošću posvećeni su pružanju boljeg okruženja za svu svoju djecu.
Poruka mladima
Na pitanje o administrativnoj zahtjevnosti otvaranja restorana, Marija ističe kako nisu imali većih poteškoća te da je cijeli proces protekao brzo i bez značajnijih prepreka. Dodaje i kako su angažirali poreznog savjetnika s našeg govornog područja, što im je dodatno olakšalo snalaženje u administrativnim i poreznim obvezama. Na kraju našeg razgovora Marija šalje poruku mladima: „Treba se boriti. Svaka greška te nečemu nauči. Život je težak, ali uvijek postoji rješenje.“ A potom dodaje rečenicu koja možda najbolje opisuje i nju i Loranda: „Samo pozitiva. Ne odustajati i učiti iz svega što život donese.“
MTMVox ovim putem Mariji i Lorandu želi puno uspjeha te njihovoj djeci sretnu i uspješnu budućnost.