Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Rođen 1988. godine u Otoku kraj Vinkovaca, Juraj Lucić već je u djetinjstvu napravio prve korake u svijetu veterine. Odrastanje uz oca, vlasnika veterinarske ambulante, omogućilo mu je rano stjecanje praktičnih znanja i razvijanje interesa za zanimanje koje će kasnije obilježiti njegov profesionalni put. „Prvi carski rez krave vidio sam u trećem razredu osnovne škole. Uz oca sam naučio i organizacijski dio rada ambulante, što mi je kasnije puno pomoglo“, kaže za MTMVox Lucić.
Političko i poslovno okruženje
Studij veterine u Zagrebu završio je 2016. godine, a prvo iskustvo nakon diplomiranja stekao je upravo u obiteljskoj praksi. Ipak, nezadovoljstvo političkim i poslovnim okruženjem u Hrvatskoj potaknuli su ga na odlazak. „U Hrvatskoj sam radio na terenu i vidio kako sustav funkcionira. Kontrole i birokracija dodatno su me potaknulo na odlazak“, ističe te dodaje kako je situacija u Slavoniji pogotovo za stočare teška: „Ljudi se bore, ali uvijek se nađe nešto da se seljaku spusti koji cent cijene njegovih proizvoda.“
Priznavanje diplome
Odlazak u Njemačku bio je njegov izbor, ali početak nije bio jednostavan. Prvi posao u siječnju 2018. godine pronalazi u okolici Düsseldorfa, u mjestu Nievenheim, gdje je, kako sam kaže, stekao iskustvo, ali se suočio i s izrazito lošim radnim uvjetima. Ipak, imao je jasan cilj i nije odustajao. Radio je i poslove izvan veterine, a nakon šest mjeseci pridružila mu se i supruga, a dva mjeseca kasnije i sin. Ističe kako je dobro što je na početku došao u njemačku pokrajinu Sjeverna Rajna-Vestfalija jer je priznavanje diplome u toj pokrajini puno lakše i brže nego u Bavarskoj. „Priznavanje diplome trajalo je oko tri tjedna. Međutim, od kolega znam da u Bavarskoj taj proces traje puno duže i zahtijeva više uvjeta. Uz diplomu i potvrdu o nekažnjavanju morao sam još priložiti certifikat o poznavanju njemačkog jezika na razini B2.“
Selidba na jug
Nakon priznavanja diplome promijenio je posao u potrazi za boljim uvjetima. Radio je na više različitih pozicija, uključujući i posao trgovačkog predstavnika za lijekove. Zatim se sa zapada Njemačke seli u Bavarsku, gdje u Tapfheimu radi godinu dana. Nakon toga zapošljava se u klinici u Gessertshausenu, a potom ponovno radi kao trgovački predstavnik za veterinarske lijekove. Svoje posljednje radno iskustvo kao zaposlenik stječe u Schrobenhausenu, gdje dvije godine radi u veterinarskoj ambulanti. Tijekom tog razdoblja dodatno produbljuje znanje o svakodnevnom funkcioniranju ambulante — od broja pacijenata na mjesečnoj razini do financijskog planiranja. Upravo tada dolazi do spoznaje da bi otvaranjem vlastite ambulante mogao osigurati stabilan i pristojan život svojoj obitelji u Njemačkoj.
Poslovni plan
„Cijelo vrijeme sam razmišljao o otvaranju vlastite ambulante. Kada se ukazala prilika za poslovni prostor, odlučio sam otvoriti vlastitu praksu.“ Prvi korak bio je kontakt s bankom i izrada poslovnog plana. „Supruga i ja smo ga sami izradili — analizirali smo tržište, broj kućanstava i životinja na tom području te procijenili troškove i prihode. Bez početnog kapitala dobio sam kredit jer je poslovni plan bio dobro napravljen. To bih svakome preporučio — da sam izradi poslovni plan jer ga tako najbolje razumije.“, ističe Lucić. Iako nije imao početni kapital te je, kako kaže, već bio kreditno opterećen zbog kupnje kuće u Bavarskom selu Illdorf (Burgheim) odlučno je krenuo 2024. godine u poduzetništvo. „Što je najgore što se može dogoditi? Ako ne mogu otplaćivati kredit, prodam kuću i ambulantu, pokrijem dug i idem raditi kod nekoga. Ne mogu ništa izgubiti. Danas mi je rata kredita za kuću manja nego što sam prije plaćao stanarinu.“, objašnjava nam Lucić.
Podrška partnera
Posebno ističe značaj jasne podjele uloga unutar obitelji: on je usmjeren na veterinarski dio posla, dok supruga, zahvaljujući ekonomskom obrazovanju, preuzima vođenje financija. Govoreći o ulozi partnera, naglašava da je takva podrška nužna i neizostavna. „Prije nego što sam otvorio ambulantu, sjeo sam sa suprugom i pitao je je li spremna na sve što nas čeka. Da nije bila, ne bih mogao krenuti u to.“, kaže te dodaje kako je iz očevih iskustava, pa i pogrešaka, izvukao važne pouke koje su mu pomogle u donošenju poslovnih odluka. „Nisam htio napraviti grešku koju je napravio moj otac. Iako sam mogao otvoriti praksu u vlastitoj kući, svjesno sam to razdvojio. Ambulanta je udaljena 13 kilometara od kuće, nalazi se u Rain am Lechu i mislim da je to jako važno za obiteljski život.”
Salon za šišanje pasa
Zanimljivo je i kako se Lucićeva supruga Romana odlučila upustiti u vlastitu poslovnu priču. Nakon što je završila tečaj za šišanje pasa, u sklopu suprugove veterinarske ambulante otvorila je salon za šišanje pasa. Početak, priznaju, nije bio lagan: „Moraš biti spreman na žrtvu. Nekad imaš deset pasa dnevno, nekad nijednog. Znali smo da ćemo na početku biti bez novca i da nećemo moći ni na godišnji. Imali smo nekoliko kriza, ali sve smo prošli bez većih problema“, ističu. Prve klijente nije bilo lako privući, pogotovo jer su u mjestu već postojale dvije veterinarske ambulante. „Dijelili smo letke, ostavljali vizitke u kafićima i trgovinama ljudi koje smo poznavali. Ne smiješ sjediti kod kuće — moraš među ljude, jer komunikacija je ključna.“, kaže nam Lucić te dodaje kako su im najviše preporuke pomogle.
Cjenovna pristupačnost
„Balkanski mentalitet igra veliku ulogu. Izlazim ljudima u susret. Naša srdačnost je važna.“, ističe. U veterinarskoj djelatnosti cijene su zakonski određene unutar određenog raspona, pri čemu je moguće naplatiti usluge, kako Lucić kaže, i do četiri puta više od propisanog minimalnog iznosa. „Ja to nisam htio. Ostao sam pri realnim cijenama i time privukao klijente.“. Ono što nam je Lucić više puta naglasio jeste njegovo pozitivno iskustvo sa Njemačkim sustavom. “Ovdje je sustav drugačiji, organiziraniji i pravedniji. To mi je omogućilo da pokrenem vlastiti posao i uspijem“, zaključuje.
Usporedba s Hrvatskom
Za usporedbu s Hrvatskom Lucić navodi primjer kolegice s fakulteta koja je u isto vrijeme pokretala vlastitu ambulantu: „Njoj je trebalo godinu dana da prikupi svu potrebnu dokumentaciju i dozvole, dok sam ja taj proces u Njemačkoj završio za svega tri tjedna. Osim toga, troškovi otvaranja u Hrvatskoj bili su oko 50 posto viši.“
Poruka mladima
Lucićeva veterinarska ambulanta u Rain am Lechu danas broji oko dvije tisuće pacijenata. U međuvremenu je proširio tim te danas zapošljava još jednog veterinara i dvije veterinarske tehničarke, a razvoj svoje prakse smatra uspješnim. „Ne razumijem ljude koji kažu da se ne može uspjeti. Mi nismo težili velikim gradovima. Za mene je i Ingolstadt i Augsburg velik grad, a pogotovo Minhen ili Frankfurt. Svakome bi preporučio manje sredine, tu su nekretnine jeftinije, a i lakše je i zdravije za život.“, poručuje.
Na kraju razgovora šalje poruku mladima i svima koji razmišljaju o poduzetništvu: „Ne bojte se. Hrabrost je najvažnija, rizik se isplati!“