Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Krk je hrvatski otok iznimno bogate povijesne i glagoljaške tradicije, no Jurandvor je njegovo najvažnije kulturno i povijesno odredište. Upravo tu već više od devet stoljeća ponosno stoji crkva svete Lucije. U njezinim njedrima je nastao spomenik koji je hrvatski jezik, hrvatsko ime i hrvatsku pismenost trajno upisao u europsku kulturnu baštinu – tu je nastao dragi kamen hrvatskog jezika – Bašćanska ploča.
Čuvar pismenosti
Imali smo sreću ovu crkvu posjetiti upravo krajem svibnja, u vrijeme kada je ovaj lokalitet među najposjećenijima tijekom godine. Kako je za MTMVox kazala vlasnica Agencije za kulturu i turizam ´AZ´ Baška Dana Kružić, upravo su svibanj i lipanj mjeseci kada Bašćanska ploča i crkva svete Lucije privlače najveći broj posjetitelja. Iako smo u Jurandvor stigli u jutarnjim satima, Kružić je tada već drugoj skupini osnovnoškolaca održavala predavanje o glagoljici, nastanku samostana i crkve svete Lucije, Bašćanskoj ploči, njezinoj replici te mjestu na kojem se danas nalazi original. Osim brojnih školskih grupa, tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci ovdje se, kako nam je naglasila Kružić, održava i Škola glagoljice za djecu, studente i odrasle, čime Jurandvor nastavlja živjeti svoju stoljetnu ulogu čuvara hrvatske pismenosti. Zahvaljujući susretljivosti gospođe Kružić, MTMVox je dobio uvid u pisanu građu o glagoljici i Bašćanskoj ploči.
Tajna kamena
Kamenu ploču dugu 199, visoku 99 centimetara i tešku 800 kilograma s glagoljskim tekstom u 13 redaka pronašao je jurandvorski bogoslov Petar Dorčić 1851. godine. Ploča je ležala poput nadgrobne ploče na tlu tada benediktinske crkve svete Lucije preko koje su svakodnevno prelazili vjernici, zbog čega je bila znatno oštećena. Zaintrigiran nepoznatim pismom, Dorčić je o svom otkriću obavijestio povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Ni on tijekom posjeta Jurandvoru nije uspio pročitati tekst, pa su zajedno načinili prijepis i poslali ga vodećim povjesničarima i jezikoslovcima toga vremena. Tajanstveni natpis ubrzo je pobudio veliko zanimanje javnosti, no tek četrnaest godina kasnije, 1865. Ivan Črnčić objavio je prvi cjeloviti, iako još uvijek nedorađeni prijepis natpisa.
Konačno odredište
Povijesna važnost ovog epigrafskog zapisa ogleda se u činjenici da se na njemu prvi put na hrvatskom jeziku spominje riječ ´hrvatski´ uz ime hrvatskog kralja Zvonimira, koji je vladao od 1075. do 1089. godine. Tekst ploče svjedoči o darovnici kralja Zvonimira benediktinskom samostanu svete Lucije, a u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik započinje riječima: „Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji…“ Pretpostavlja se da je ploča tijekom stoljeća bila iznesena iz crkve u dvorište, gdje su pastiri na njoj čak i ložili vatru. Kasnije je vraćena u crkvu, a svoje konačno odredište pronašla je 1934. godine kada je postavljena na počasno mjesto u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje se i danas nalazi original, dok se u Jurandvoru nalazi njezina vjerna replika.
Kršćanski znakovi
Priča o Bašćanskoj ploči neodvojiva je od glagoljice, najstarijeg slavenskog pisma koje je u IX. stoljeću stvorio Konstantin Filozof, poznatiji kao sveti Ćiril, zajedno sa svojim bratom Metodom i njihovim učenicima. Nastala je kako bi se liturgijske knjige mogle prevoditi s grčkog na staroslavenski jezik. Posebnost glagoljice krije se i u njezinim simbolima. Osnovu slova čine kršćanski znakovi – križ kao simbol patnje, trokut kao simbol Svetoga Trojstva te krug kao simbol savršenosti. Razvila su se dva oblika pisma: obla glagoljica, poznata među Česima, Slovacima i Poljacima, te uglata glagoljica koja je obilježila hrvatski prostor. Dok je u većini slavenskih zemalja glagoljica nestala iz uporabe već tijekom XII. stoljeća, na području Istre, Kvarnera i dijelova Dalmacije zadržala se sve do kraja IXX. i početka XX. stoljeća. Posebno mjesto u toj priči pripada upravo otoku Krku, jednom od najvažnijih glagoljaških središta.
Presedan
Koliko je glagoljica bila važna na ovim prostorima svjedoči i činjenica da je papa Inocent IV. 1252. godine dopustio benediktincima kod Omišlja na otoku Krku uporabu narodnog jezika i glagoljice u crkvenom životu. U tadašnjoj Europi to je bio presedan.
Staze glagoljice
Posjet Jurandvoru idealna je prilika za upoznavanje još jednog jedinstvenog projekta – Bašćanske staze glagoljice. Ako se od crkve svete Lucije uputite prema Baški ili drugim dijelovima otoka Krka, uz cestu ćete primijetiti kamene skulpture koje čine svojevrsni spomenik hrvatskoj pismenosti. Stazu čine ukupno 34 kamene skulpture. Skulpture su raspoređene duž cijele Bašćanske doline, a projekt je pokrenuo akademski kipar Ljubo de Karina.
Zato posjet Jurandvoru nije samo turistički izlet. To je putovanje kroz stoljeća i prilika da se na mjestu nastanka Bašćanske ploče osjeti snaga pisane riječi koja je oblikovala identitet jednog naroda.