Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Na prostranstvima Kupreške visoravni, gdje rijeka Milač i Kukavičko jezero već generacijama okupljaju zaljubljenike u prirodu i ribolov, raste priča o mladom ribolovcu Petru Mioču. Član udruge športskih ribolovaca “Pastrva” Kupres od malih je nogu zavolio vodu, štap i kako sam kaže, neizvjesnost koju svaki izlazak na pecanje nosi sa sobom. Uz njega je uvijek njegov otac Valentin Mioč – Tinko, čovjek koji mu je prenio ljubav prema ribolovu i postao Petrov najveći oslonac na vodi i izvan nje.
Prvi ribolov
„Prvi put sam otišao u ribolov kada sam imao tri godine. Baš i nisam znao gdje se nalazim i što radim, ali vjerujem da je bilo zanimljivo“, prisjeća se Petar svojih prvih koraka uz vodu. Njegov otac potvrđuje te uspomene za MTMVox: „Da, Petru je tada bilo tri godine. Prvi ribolov mu je bio na Kukavičkom jezeru.“ Za Petra ribolov nije samo hobi, nego način života i bijeg od svakodnevnih briga. „Jako je uzbudljivo i neizvjesno, nikad ne znamo što će nas dočekati, ali kada sam zajedno s ocem ne mislim ni na kakve probleme“, govori Petar. Posebno pamti višednevne ribolovne avanture: „Najduže što smo proveli u ribolovu bilo je četiri dana u komadu. Ti trenutci pamte se zauvijek.“
Rana jutra
Iako će iduće godine biti maturant tehničke šumarske srednje škole, Petar priznaje da mu je ribolov često ispred školskih obveza. „Uvijek pecam kada imam vremena za ribolov. Više sam posvećen ribolovu nego školi, moram priznati.” Ribolov često znači i rana jutra. „Ovisi o tome na koju vrstu ribolova idemo. Ako je to šaranski ribolov, tada ustajemo ranije. Kada idemo na jednodnevni šaranski ribolov, ustajemo oko četiri sata ujutro. Nikada mi do sada nije bilo teško ustati jer je svaki ribolov nova avantura i novo iskustvo”, kaže Petar.
Strane vode
Njegovo iskustvo raslo je kroz ribolove na brojnim vodama. „Da nije bilo iskustva sa stranih voda, ne bih znao ni 40 posto onoga što sada znam. Novi ljudi, nova poznanstva. Do sada sam bio na Buškom jezeru, Ramskom jezeru, đakovačkim jezerima Boroviku, Jošavi, Mlincu i na okolnim kupreškim jezerima i rijekama“, kaže Petar. Otac dodaje kako se ribolov na kupreškim vodama razlikuje od drugih krajeva: „Na našim kupreškim vodama u većini slučajeva love se predatori, dok je na drugim mjestima drugačiji ribolov i drugačiji način ribolova.“
Đakovački šaran
Posebno mjesto u Petrovim uspomenama zauzima ulov kapitalnog šarana od 16 kilograma. „To se dogodilo na jezeru Mlinac u Đakovu. Moram posebno zahvaliti svom rođaku Aronu iz Đakova koji nas je pozvao da budemo gosti i svim ljudima koji su nas tamo dočekali i lijepo ugostili. Da nije bilo tih ljudi, sigurno nikada ne bih otišao na tu vodu.“, ističe Petar. I Tinko potvrđuje važnost tog putovanja: „Tamo obitavaju veliki primjerci kapitalnog šarana i amura kakvih nema na našim vodama.“
S prvakom Hrvatske
Mladi kupreški ribolovac imao je priliku učiti od iskusnih majstora ovoga sporta. „Pecao sam s prvakom Hrvatske u šaranskom ribolovu Danijelom Kišom – Kijom i s još mnogim iskusnim ribolovcima, ali posebno bih izdvojio starog lisca, moga prijatelja Ivicu Vrhovca – Trleta. Ovim ih putem sve pozdravljam“, kaže Petar. Ipak, njegovo najdraže mjesto ostaje rodni kraj. „Najdraže mjesto za pecanje mi je rijeka Milač koja protječe Kupreškim poljem. Na njoj se lovi naša planinska vrsta, potočna pastrva. Ta rijeka je nešto posebno – ambijent, zvukovi vode i ptica, miris trave…“, govori s posebnim emocijama.
Pravi izazovi
Petar iza sebe već ima zapažene rezultate na natjecanjima. „Imao sam dosta uspjeha na juniorskim klupskim prvenstvima, ali ta natjecanja u juniorima nisu mi predstavljala prevelik izazov.“, kaže. Prelazak među seniore 2024. godine donio mu je prve prave izazove. „Prije vremena ulazim u seniorsko natjecanje koje već traži više razmišljanja, veću koncentraciju i donosi jaču konkurenciju. Prve godine među seniorima osvojio sam treće mjesto. Prošle godine ponovno sam stao na postolje i osvojio drugo mjesto. Ove godine nadam se još boljem rezultatu i uz vjeru i maksimalnu koncentraciju pokušat ću osvojiti prvo mjesto seniorskog klupskog natjecanja.“
Potrebni sponzori
Petrov san je nastup na velikim europskim natjecanjima. „Moram biti iskren i reći da sanjam prvi nastup na nekoj većoj razini natjecanja, ali do toga treba doći i dokazati se na županijskim i državnim natjecanjima. Potrebni su i brojni sponzori za opremu, ribolovni pribor i primamu“, kaže Petar dodajući kako najveću zasluga za njegove uspjehe ima njegov otac. „Moj otac me je uveo u cijelu ovu priču – u ribolov, iskustva i sve one priče s voda“, ističe.
Svijet velikih natjecanja
Tinko s ponosom govori o sinu i njihovom zajedničkom vremenu. „Za mene je to neprocjenjivo i najveća sreća što imam svoju desnu ruku u ribolovu“, kaže. Otkriva i kakve savjete daje Petru prije natjecanja: „Savjetujem mu da prati samo svoju poziciju, da zadrži koncentraciju i da ne sluša što drugi pričaju.“ I za oca ribolov znači puno više od sporta. „To je odmor za dušu, tijelo i psihu“, kaže dodajući kako vjeruje da Petar može napraviti velike stvari: „Vjerujem u njega. Kada bismo imali mogućnosti da ga dovedemo do svijeta velikih natjecanja, rado bih mu bio pomoćnik.“
Priča Petra i Tinke Mioča nije samo priča o ulovima, medaljama i ribolovnim avanturama. To je priča o ocu i sinu koje je ribolov povezao u neraskidivo prijateljstvo, o zajedničkim jutrima uz vodu i snovima koji tek čekaju svoje ostvarenje.
Portal MTMVox od srca želi Petru da mu se jave sponzori te da jednoga dana sa svojim ocem zakorači na svjetsku scenu ribolovnih natjecanja!


































