Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Dok milijuni turista svake godine hrle prema veličanstvenoj milanskoj katedrali i užurbanim ulicama talijanske modne metropole, tek nekoliko stotina metara od ´Duomo di Milano´skriva se jedno od najneobičnijih i najzagonetnijih mjesta u Italiji. Iza skromnog pročelja crkve San Bernardino alle Ossa nalazi se prizor koji posjetitelje ostavlja bez daha: kapela čiji su zidovi ukrašeni tisućama ljudskih kostiju i lubanja.
Religija i smrt
Iako na prvu može djelovati morbidno, ovaj prostor posjetitelja u trenu seli u drugu dimenziju – mjesto gdje se umjetnost, religija i smrt spajaju na posve jedinstven način. Dok mračni zidovi crkve zorno svjedoče o prolaznosti, njezin svod nudi posve drugačiju, svjetliju perspektivu. Krasni ga veličanstvena freska ´Trijumf duša u pratnji anđela´, koju je 1695. godine naslikao talijanski barokni majstor Sebastiano Ricci. Prikazom uzdizanja duša prema nebu, ovo djelo stvara snažan kontrast neumoljivoj smrti koja vreba sa zidova, budeći nadu u spasenje. Poruka je jasna: u životu se daleko više pažnje treba posvetiti duši nego tijelu. Naše će tijelo ionako s vremenom nestati, a u smrti smo svi – i bogati i siromašni – potpuno jednaki: tek gole kosti i lubanje.
Kostur djevojčice
Kao i mnoga mjesta povezana sa smrću, i San Bernardino alle Ossa okružen je legendama. Najpoznatija među njima govori o kosturu male djevojčice smještenom lijevo od oltara. Prema staroj milanskoj predaji, svake godine 2. studenog, na Dušni dan djevojčica oživi i započne ples među kostima. Za njom se navodno bude i ostali kosturi te cijela kapela postaje pozornica ´plesa mrtvih´. Iako za tu priču ne postoje nikakvi povijesni dokazi, ona je stoljećima dio milanskog folklora.
Posmrtni ostatci
Povijest ovog neobičnog mjesta seže u početak 13. stoljeća. Zbog nedostatka prostora na obližnjem groblju uz bolnicu San Barnaba, 1210. godine izgrađena je kosturnica u koju su premještani posmrtni ostaci pokojnika. Nekoliko desetljeća kasnije, 1269. godine, uz nju je podignuta crkva koja će tijekom stoljeća postati jedno od najintrigantnijih sakralnih zdanja u Italiji.
Portugalska kosturnica
Među internetskim izvorima raširena je i predaja prema kojoj je posjet portugalskoga kralja Ivana V. Milanu 1728. ili 1738. godine bio ključan poticaj za izgradnju znamenite kapele ´Capela dos Ossos´ u portugalskom gradu Évori. I njezini su zidovi obloženi s oko 5000 ljudskih lubanja i kostiju, a prepoznatljiva je i po jezivom, ali dubokom natpisu iznad ulaza: “Mi, kosti koje smo ovdje, vaše čekamo”. Premda službena povijesna kronologija opovrgava izravnu povezanost kraljeva posjeta s nastankom ovog lokaliteta, neosporna je činjenica da je dizajn kapele u Évori u potpunosti inspiriran milanskom kosturnicom San Bernardino alle Ossa.
Prolaznost i smrtnost
I dok se nekoliko stotina metara dalje okupljaju tisuće turista, u ovoj maloj milanskoj kapeli vlada gotovo nestvarna mirnoća. Upravo u toj tišini, okružen lubanjama i kostima nepoznatih ljudi iz prošlih stoljeća, posjetitelj se suočava s pitanjima o životu, prolaznosti i vlastitoj smrtnosti. San Bernardino alle Ossa je jedinstveno mjesto na kojem se povijest, umjetnost i duhovnost stapaju u snažnu poruku koja ni nakon osam stoljeća nije izgubila svoju snagu.