Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Tradicionalno hodočašće Hrvata iz Bavarske održano je jučer u Altöttingu, a središnje misno slavlje u prepunoj bazilici svete Ane predvodio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, mons. fra Miro Relota, u zajedništvu s devetoricom svećenika. Njegova propovijed ostavila je dubok dojam na hrvatske hodočasnike pristigle iz raznih dijelova Bavarske. Biskup Relota istaknuo je kako su vjernici došli pred Majku Božju noseći u svojim srcima zahvale, molitve, radosti, ali i životne križeve.
Poziv na povratak
„Pred Marijom danas svi postajemo jednaki. Pred njom stoje uspješni i neuspješni, bogati i siromašni, mladi i stari. Možda je upravo to najveća milost hodočašća, ponovno otkriti tko smo pred Bogom. Svijet nam svakodnevno govori što trebamo imati da bismo vrijedili, a Evanđelje nam govori tko smo. Svijet traži učinkovitost, a Bog traži srce.“, kazao je. Govoreći o izazovima današnjeg vremena upozorio je da najveća opasnost nije samo nevjera, nego površnost vjere. „Moguće je živjeti okružen religioznim znakovima, a da srce ostane daleko od Boga. Moguće je nositi križ oko vrata, a ne nositi Krista u srcu. Moguće je dolaziti u crkvu, a ne dopustiti da nas Evanđelje mijenja. Zato je hodočašće uvijek poziv na povratak.“
Posebne emocije
Umjesto da nastavi govoriti izdaleka, s ambona, biskup Relota sišao je među okupljeni narod, polagao ruke na njih, blagoslivljao ih i nastavio propovijed iz samoga srca zajednice. Posebne emocije izazvale su njegove riječi nakon što je vjernicima rekao kako je prije svete mise ispovijedao i ponovno se uvjerio da ljudi, bez obzira žive li u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili u iseljeništvu, nose iste životne boli. „Svatko od nas ima svoju bol – obiteljsku, s djecom, sa supružnikom ili s društvom. Ovdje smo jer vjerujemo da tu bol možemo prenijeti dragom Bogu po zagovoru Blažene Djevice Marije.“
Ruka Božja
Objašnjavajući zašto je odlučio sići među narod, rekao je: „Lakše mi je možda bilo propovijedati s ambona, ali ne mogu onda osjetiti toplinu vašega čela, ne mogu osjetiti ovo srce koje kuca… Svećenik je ruka Božja, ruka Blažene Djevice Marije ovdje u Altöttingu koja te sada dotiče i govori: ‘Ne boj se, volim te. Nisi došao ovdje samo da prošetaš, nego da osjetiš moju ljubav.“ Na kraju propovijedi snažno je progovorio o oprostu kao putu prema unutarnjoj slobodi. „Praštaj, dragi brate i sestro, praštaj. Izašli smo iz rata – praštaj. Oprostimo. Nemojmo dopustiti da nas mržnja vuče u propast. Spasitelj je oproštenje, zbog nas samih, da mi budemo slobodni.“ U bazilici su se izmjenjivali trenuci ganutosti, osmijeha i spontani pljesak. Nakon završetka euharistijskog slavlja biskup Relota ponovno je došao među okupljene vjernike, razgovarao s njima, blagoslivljao ih i posvetio im trenutak pažnje. Među hodočasnicima nakon misnog slavlja mogli su se čuti komentari koji možda najbolje svjedoče o dojmu koji je ostavila jučerašnja euharistija: „Baš je bila lijepa misa“ i „Vrijeme je tako brzo prošlo jer je biskup lijepo govorio.“ Posebno iskrene su bile riječi djece i mladih, koji su s oduševljenjem govorili o propovijedi i načinu na koji im se biskup približio.
Službenici Božji
Nakon misnog slavlja mons. fra Miro Relota govorio je i za MTMVox o načinu svog propovijedanja te o svojim uzorima: „Papa Franjo govorio je da moramo biti blizu jedni drugih. Narod dolazi susresti Isusa. Mi smo samo službenici Božji.“ Istaknuo je i kako mu je veliki uzor papa Ivan Pavao II. „Ja sam dijete Ivana Pavla II. Imao sam susret s njim u Rimu kada sam bio mladi svećenik“, prisjetio se. Govoreći o papi Franji, naglasio je kako je i on ostavio dubok trag u životu Katoličke Crkve, posebno istaknuvši njegova pisma upućena biskupima Rimske biskupije te đakonima, u kojima ih je očinski, ali odlučno, pozivao da budu blizu svome narodu i da svoje poslanje žive među povjerenim stadom. Na kraju je podijelio i jednu osobnu uspomenu vezanu uz Altötting. Biskup Relota ispričao je za MTMVox kako je prije nekoliko godina, tijekom posjeta svojoj sestri koja živi u Bavarskoj, zajedno s njom hodočastio u Altötting, u baziliku svete Anne, i ne sluteći da će upravo ovdje nekoliko godina kasnije, kao biskup, predvoditi svečano euharistijsko slavlje.
Hodočasnici
Za MTMVox govorio je i 72-godišnji bivši nogometaš Drago Jukičić iz Slavonskog Broda. Prisjetio se kako je u Njemačku došao 1974. godine s namjerom da ostane tek godinu ili dvije. Međutim, ondje je upoznao svoju životnu ljubav, Makedonku, s kojom se oženio te danas zajedno žive u Landshutu već više od pet desetljeća. Istaknuo je kako drugu godinu zaredom hodočasti u Altötting, a posebno ga raduje što je njegov sin bio među organizatorima događaja nakon misnog slavlja. Uvjeren je da će iduće godine hodočašće, kaže, biti još ljepše i još bolje organizirano. Svoja je iskustva podijelio i Slavko Bešlić, čiji su roditelji još 1968. godine iz Nove Gradiške doselili u Njemačku. Već dugi niz godina redovito hodočasti u Altötting, a otkrio je i kako se uskoro vraća u domovinu, gdje planira nastaviti život u Zagrebu.
Duhovno središte
Kao i prethodnih godina, i na 53. hodočašće u Altötting pristigli su brojni Hrvati iz svih krajeva Bavarske, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine – od Kupresa, Šujice, Livna, Posušja, Mostara, Busovače, Kiseljaka do Orašja – te iz Hrvatske, od Osijeka, Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Zagreba do Imotskog i brojnih drugih hrvatskih gradova i mjesta. A svi oni došli su jučer po zagovor i u Kapelu milosti (Gnadenkapelle), koja je glavno središte ovog najvažnijeg marijanskog svetišta u Njemačkoj. U njoj se čuva drveni gotički kip Blažene Djevice Marije, poznat kao Crna Gospa. Njegova tamna boja posljedica je stoljetne izloženosti dimu svijeća i tamjana. Velika hodočašća u ovo mjesto započela su 1489. godine nakon događaja koji je ostao zabilježen kao čudesno ozdravljenje dječaka koji je, nakon što je proglašen mrtvim, oživio pred Gospinim kipom. Od tada Altötting postaje jedno od najvažnijih europskih marijanskih svetišta. Kroz stoljeća svetište je bilo i duhovno središte bavarske kraljevske dinastije Wittelsbach. Srca brojnih vladara ove dinastije pohranjena su u srebrnim urnama unutar Kapele milosti, što ovom svetištu daje i posebnu povijesnu i kulturnu vrijednost. Od 17. stoljeća pastoralnu skrb o svetištu vode franjevci kapucini. Među njima se osobito ističe sveti Konrad od Parzhama, koji je gotovo četrdeset godina služio u Altöttingu, a njegov grob i danas predstavlja jedno od najvažnijih mjesta molitve i pobožnosti.
Poseban prizor
Kapela milosti danas je prekrivena stotinama zavjetnih darova i zahvalnica koje su vjernici tijekom godina ostavljali Blaženoj Djevici Mariji kao znak zahvalnosti za uslišane molitve, ozdravljenja i primljene milosti. Zidovi su ispunjeni pismima, fotografijama i brojnim svjedočanstvima vjere koja svjedoče o dubokom povjerenju hodočasnika u Marijin zagovor. Nažalost, fotografiranje unutrašnjosti nije dopušteno, a riječi teško mogu dočarati ljepotu i ozračje ovoga svetog mjesta. Već pri samom ulasku osjeća se poseban mir i svetost prostora. Pogled na okrunjeni kip Crne Gospe, okružen zlatnim ukrasima, ostavlja snažan dojam i ispunja srce divljenjem. U trenutku našega posjeta sedmorica svećenika ispred Gospina kipa polagala su ruke na brojne vjernike koji su Mariji donosili svoje molitve i nakane. Bio je to prizor koji je ostavljao bez riječi. Čovjek poželi jednostavno zastati, ostati u tišini i diviti se ljepoti ovoga svetoga mjesta. U vanjskom predvorju Kapele nalaze se štake, ortopedska i druga medicinska pomagala koja su vjernici ostavili kao znak zahvalnosti za ozdravljenje koje pripisuju zagovoru Blažene Djevice Marije. Posebno snažan dojam ostavljaju drveni križevi naslonjeni uz zid kapele. Hodočasnici ih uzimaju i nose oko svetišta, prisjećajući se Kristova križa i njegove žrtve za čovjeka.
Dolazak Hrvata
Masovniji dolazak Hrvata u Bavarsku započeo je tijekom 1960-ih godina u sklopu tzv. gastarbajterskih migracija. Razvojem hrvatskih katoličkih misija javila se potreba za očuvanjem vjerskog i nacionalnog identiteta kroz zajednička liturgijska i vjerska okupljanja. Takva su se okupljanja počela sustavno organizirati od 1975. godine, a od tada je i Altötting postupno izrastao u duhovno središte hrvatskih katolika u Bavarskoj. A hrvatski hodočasnici su jučer nakon popodnevnog duhovnog programa i klanjanja Presvetom Sakramentu koje je glazbeno animirao kantautor i izvođač duhovne glazbe te voditelj molitvene zajednice Srca Isusova Alan Hržica napustili Altötting obogaćeni novom snagom za život. U srcima su ponijeli ljepotu susreta s Gospom i riječi mons. fra Mire Relote, čija je nadahnuta propovijed bila više od govora – bila je poziv na dublje pouzdanje u Boga, na život ispunjen vjerom, nadom i ljubavlju. Njegove riječi bile su podsjetnik da se Božja ljubav najjasnije očituje u jednostavnosti.