Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Istrčati maraton dva puta u razmaku od samo dva tjedna veliki je izazov, a upravo se pred takvim pothvatom ove jeseni nalazi Vitežanin Dario Matić. Prvi maraton trčat će 25. listopada u Frankfurtu, a samo četrnaest dana kasnije, 8. studenoga, čeka ga španjolska Málaga. – 84 kilometra i 390 metara.
Sportski put
Za Darija, međutim, trčanje odavno nije samo sportska aktivnost. „Trčanje je postalo stil mog života. Obožavam trčati.“, kaže jednostavno. Iza te kratke rečenice krije se sportski put koji je počeo još u djetinjstvu i koji ga je iz Viteza, preko karatea, nogometa, plesa, a potom i biciklističkih utrka u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, doveo do minhenskih trkačkih staza. Njegovi vikendi u Vitezu su, kaže za MTMVox, često bili rezervirani i za planinarenje, istraživanje novih krajeva i pomicanje vlastitih granica. „Uvijek sam boravio u prirodi s prijateljima. Interesirali su nas krajolici i planinski vrhovi. Tako da smo svaki slobodan vikend koristili za neki novi podvig.“ Zajedno s Nenadom Rajićem, Mijom Jonjićem, Orhanom Šabanom i Draženkom Šafradinom Dakom, Dario je brdskim biciklima obišao, kaže, sve vrhove Bosne i Hercegovine. Danas, kada se osvrne na taj period, smatra da su avanture koje su tada proživjeli bile dovoljne za jednu dobru knjigu. „Imamo toliko materijala da je zaista šteta što nismo napisali knjigu o svim tim poduhvatima, dogodovštinama i avanturama.“
Šujički polumaraton
Nakon završetka studija Dario se počeo ozbiljnije baviti brdskim biciklizmom, a 2008. godine s prijateljima je osnovao i Biciklistički klub Vitez. Trčanje je u početku bilo dio biciklističkih priprema, ali se s vremenom pretvorilo u sport kojem se sve više posvećivao. „Kroz biciklističke pripreme koristili smo trčanje, te je trčanje sve više postajalo moja ljubav.“ ističe. Svoju prvu ozbiljnu utrku Dario je istrčao upravo na Šujičkom polumaratonu 2015. godine, najstarijem polumaratonu u Bosni i Hercegovini, koji se održavao na relaciji Kupres – Šujica, dugačakom 21,1 kilometar. Bez velikog iskustva u dugoprugaškom trčanju, završio ju je za manje od sat vremena i 54 minute. Prvi maraton istrčao je 2024. godine u Münchenu, na Generali Marathonu. No, taj nastup ne smatra pravim početkom svoje maratonske priče. Na start je, kaže, izašao bolestan, s gripom. Zato će Frankfurt ove godine biti svojevrsni novi početak. I to s jasnim ciljem – završiti utrku s vremenom ispod četiri sata.
Prijateljski nagovor
Svjestan je da su dva maratona u dva tjedna ozbiljni izazovi. „Maraton u Frankfurtu sam već odavno rezervirao, a maraton u Málagi je rezerviran na nagovor prijatelja Španjolca Hektora s kojim često trčim i pripremam se za utrke.“, ističe Dario te dodaje kako će mu dva maratona u dva tjedna biti jako ‘knap’ ali će ipak probati. Kako bi tijelo bilo spremno za takav napor, pripreme počinju mjesecima unaprijed. Dario ih uglavnom započinje tri mjeseca prije maratona, oslanjajući se na bazu koju održava tijekom cijele godine, između ostalog i čestim polumaratonima. Od 2025. godine član je minhenskog Atletskog kluba Ismaning, gdje trenira pod vodstvom trenera Floriana. Za planiranje treninga koristi i Garmin aplikaciju, čije programe smatra vrlo kvalitetnima. A kada se govori o maratonu, neizbježno je pitanje što je teže – pripremiti tijelo ili glavu? „Oboje je bitno, ali smatram da je priprema tijela ključ uspjeha. Jer svaka fizička aktivnost je jako stresna za tijelo, te se naša psiha treba naučiti nositi s tim naporima.“
Test izdržljivosti
Koliko je posljednjih desetak kilometara maratona zahtjevno, najbolje znaju oni koji su ih prošli. Tada se umor već ozbiljno osjeti, a svaka nova minuta postaje test izdržljivosti. „Zadnjih 10-ak kilometara je uvijek najnaporniji dio svakog maratona, gdje se nadam da me ne uhvati grč ili nešto što bi me spriječilo završetku utrke.“, kaže nam Dario dodajući da do sada nije došao do točke u kojoj je ozbiljno razmišljao o odustajanju. Za njega maraton nije utrka u kojoj je važno pobijediti nekoga drugoga. Puno mu je važnije uvidjeti i pomjerati svoje vlastite granice. „Maraton je za mene osobno utrka sudjelovanja i testiranje svojih vlastitih sposobnosti, a ne uspoređivanja s drugima.“ Takav pristup možda i najbolje objašnjava zašto mu rezultat nije jedina motivacija.
Želja – New York
Iako želi istrčati Frankfurt ispod četiri sata, dugoročno ga više privlači mogućnost da trčanje poveže s putovanjima. Plan mu je svake godine istrčati maraton u nekom drugom europskom gradu, a jednoga dana volio bi se okušati i na najvećim svjetskim maratonima. Na vrhu liste želja je New York. „Da, maraton u New Yorku je nešto posebno, mada ne zaostaju puno ni maratoni u Berlinu, Tokiju, Chicagu…“ Problem je, kaže, što do starta tih utrka nije jednostavno doći. Za neke od njih koriste se lutrijska izvlačenja, pa mjesto na startu postaje izazov samo po sebi. No, Dario se ne opterećuje time, nego stavlja sebi za cilj ostati aktivan što je dulje moguće i, prije svega, uživati u onome što radi.
Poruka
Onima koji tek razmišljaju o tome da krenu njegovim putem poručuje da želja sama nije dovoljna. „Uz ljubav prema ovom sportu, mora se planski i ozbiljno trenirati s nekim tko ima iskustva. Jednako je važno i kontinuirano praćenje napretka uz osluškivanje vlastitog tijela. Rezultati su neizostavni i dolaze vrlo brzo kao plodovi napornog rada.“, poručuje Dario.
Životni put
Inače, nakon završetka Učiteljskog studija u Mostaru 2006. godine, Dario se zaposlio u Osnovnoj školi ‘Dubravica’, u područnoj filijali u Šantićima. Nakon godinu dana prešao je u Osnovnu školu ‘Vitez’, gdje je sljedećih osam godina radio s djecom. Godine 2015. donio je odluku o preseljenju u Njemačku. Novi život započeo je u Münchenu, gdje je u početku radio kao domar u hotelu ‘Bayerischer Hof’ i intenzivno učio njemački jezik. Početkom 2017. godine zaposlio se kao odgajatelj u privatnom vrtiću, a danas radi u produženom boravku (Hort) s djecom u dobi od šest do desest godine. Sport se, međutim, nije izgubio iz njegova života.
Dva grada, dvije utrke i 84,390 kilometara. Za nekoga gotovo nezamisliv izazov. Za Darija još jedna prilika da vidi dokle može pomaknuti vlastite granice.