Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Nekada je tri godine zaredom stajao na vrhu borilišta kao dalmatinski prvak, a danas, stotinama kilometara dalje, bodri novu generaciju boraca. Dragan Marković, rođen 1986. godine u selu Šušanj pored Zenice u Bosni i Hercegovini, prvi put je obukao taekwondo kimono u Kninu u Republici Hrvatskoj.
Djetinjstvo
Njegovo djetinjstvo u Zenici prekinuo je rat, zbog čega se najprije seli u Novu Bilu, a potom 1997. godine u Knin. Upravo te godine u Kninu je osnovan taekwondo klub koji je privukao pažnju Draganovih prijatelja, pa tako i njegovu. „Kao djeca smo igrali nogomet i košarku, vozili bicikl, a svaka nova aktivnost u gradu odmah bi nam privukla pažnju. Kao nov u sredini brzo sam stekao mnogo prijatelja, a kako su svi željeli trenirati taekwondo, i meni je to postalo zanimljivo“, kaže za MTMVox Dragan.
Crni pojas 1. dan
Taekwondo je u Kninu trenirao punih pet godina, sve do stjecanja crnog pojasa 1. dan. Nakon toga ponovo su se probudile njegova želja i znatiželja, pa se okreće karateu, kojem posvećuje narednih pet godina. „U taekwondou se, nažalost, nisam natjecao, ali u karateu jesam jako puno. Sudjelovao sam na državnim, županijskim i dalmatinskim natjecanjima. Ostvarivao sam dobre rezultate, najčešće prva mjesta, ali ima i poneka medalja za drugo mjesto. Najdraža mi je medalja s dalmatinskog natjecanja na kojem sam tri godine bio prvak i nikada nisam izgubio borbu“, govori s ponosom
Iz drugačijeg svijeta
Njegov talent i predanost nisu prošli nezapaženo. Nakon niza uspjeha, njegov karate trener nudi mu priliku da to postane i sam. „Trener me je želio zadržati i to sam prihvatio. Djeca i odrasli su bili jako zadovoljni jer smo postizali dobre uspjehe na natjecanjima“, kaže Dragan. Ističe kako mu je prednost bila što dolazi iz taekwondoa: „Dolazim iz drugačijeg svijeta, trenirao sam katare, ali sam bio drugačiji u borbama i to mi je bila velika prednost.“
Očevim stazama
Godine 2017. seli u Njemačku u Bayern, prvenstveno iz financijskih razloga. „U to vrijeme u Hrvatskoj je bilo jako teško, male plaće, nije bilo izbora za bolji posao“, objašnjava. Njegov povratak taekwondou dolazi nekoliko godina kasnije – kroz njegovu djecu. „Ideja mi je bila da moje dvoje djece počne trenirati neki sport. U našem gradu Neustadt an der Donau postojao je taekwondo klub. Rekli smo – probat ćemo, ako im se svidi super, ako ne, naći ćemo nešto drugo“, priča. No dogodilo se nešto više od toga. „Njima se jako svidjelo, a meni je bilo jako drago i bio sam ponosan. Kroz priču kako sam i ja trenirao, to je njima još više značilo i htjeli su da idemo zajedno na treninge.“ U tom trenutku suočava se s izazovom – puno radi i nema vremena za treninge s djecom. „To me pogodilo. Vidim da djeca vole taj sport i žele da budem uz njih i da im budem trener. To me potaknulo da dam sve od sebe i pronađem novi posao. Uz podršku supruge uspijeva uskladiti posao, obitelj i sport.
Crni pojas 2. i 3. dan
Danas je već četiri godine aktivan u taekwondo klubu u Neustadtu, gdje radi kao trener. Put do trenerske uloge u Njemačkoj uključivao je i administrativne korake. „Polagao sam za crni pojas 1. dan u Hrvatskoj, diploma mi je bila Kukkiwon, ali u Njemačkoj sam morao napraviti priznavanje pri Deutsche Taekwondo Unionu da bih mogao biti trener. Odobrenje je trajalo oko mjesec dana.“ Dragan trenutačno ima 2. dan, koji je polagao u Njemačkoj, a ove godine planira polagati za 3. dan.
Zapaženi rezultati
Rad s djecom u Njemačkoj ne razlikuje se puno od onoga što je doživio ranije. „Djeca su djeca – radoznala, aktivna, nekad nemirna, ali svi smo mi takvi bili“, kaže uz osmijeh. Njegovi učenici postižu zapažene rezultate. „Imamo odlične rezultate. Sudjelujemo na natjecanjima u Bavarskoj, bili smo i u Austriji i uvijek donosimo medalje. Moj sin i kći također se natječu i vrlo su uspješni, što me čini ponosnim.“ Kao trener, ne prenosi samo tehniku. „Nastojim im prenijeti kulturu sporta – disciplinu, rad, trud. Sve ide malim koracima. Biti sportaš znači biti dobra osoba, prijatelj, pomagati i doprinositi zajednici“, naglašava.
Izazovi današnjice
Posebno ističe važnost sporta za djecu danas: „U današnje vrijeme teško je zainteresirati djecu zbog mobitela i igrica. Sve više vremena provode u kući. Imamo problema s koncentracijom i motorikom, ali kroz trening se vidi napredak.“ Veliku ulogu, kaže, imaju roditelji: „Važno je da guraju djecu i ne dopuste im da brzo odustanu.“ Trenerski posao u manjim klubovima uglavnom je honoraran. „Nas troje trenera radimo zajedno i dobro surađujemo. Svaki ima svoj zadatak – jedan radi tehnike, drugi forme, a ja borbe. Tu imam najviše iskustva i to me ispunjava.“ Inače, po struci strojarski tehničar Dragan je zaposlen na puno radno vrijeme u firmi koja proizvodi dijelove za automobilsku industriju. „Radim na novim projektima za BMW i Audi koji će se na tržištu pojaviti za dvije do tri godine. Moj posao obuhvaća montažu, kontrolu i kompletno sklapanje komponenti“, objašnjava.
Način života
Na kraju, Dragan šalje jasnu poruku mladima: „Preporučio bih svima da pokušaju trenirati taekwondo. To je prekrasan sport koji te veže kroz cijeli život. Upoznaš ljude, stvaraš prijateljstva, dijeliš iskustva.“ Za njega, taekwondo nije samo sport – to je način života i obiteljska poveznica. „Moje dvoje djece obožava trenirati, nadam se da će i treće.“ Svoju životnu filozofiju sažima jednostavno, ali snažno: „Biti dobar čovjek, biti dobar otac. Dati sve od sebe, biti prisutan u životu svoje obitelji i ostaviti nešto iza sebe.“ I ne zaboravlja ono najvažnije: „Velika zasluga za sve je moja supruga – ona nas motivira i gura naprijed. Hvala joj na tome.“









