Piše: Marija Tokić Miličević/MTMVox
Život svake žene satkan je od različitih faza, snova i ambicija. Mnoge od nas tijekom života otkriju da se njihova definicija uspjeha mijenja i produbljuje. Priča Divne Aleksić Ljubić govori upravo o toj evoluciji – o hrabrosti da prepoznamo vlastiti poziv i damo mu prostor da procvjeta. Rođena u Olovu, malom gradu u Bosni i Hercegovini, bogatom kulturno-povijesnim nasljeđem i bajkovitom prirodom, Divna je još kao djevojčica osjećala posebnu povezanost s umjetnošću. „Kada se osvrnem unatrag, shvaćam da je umjetnost oduvijek bila dio mene. Dok su se drugi igrali igračkama, meni su draže bile bojice i papir, a u osnovnoj školi moji su crteži osvajali nagrade na regionalnim natjecanjima“, kaže Divna. Ipak, život je imao drukčiji plan.
Bankarska karijera
Devedesete su prekinule njezine snove o srednjoj umjetničkoj školi. Put ju je odveo prema ekonomiji – osnovnu školu završila je u Sarajevu, a srednju školu i Fakultet ekonomskih znanosti u Novom Sadu. U Srbiji je gradila uspješnu bankarsku karijeru, od pozicije bankarske savjetnice do voditeljice tima u Raiffeisen banci, radeći sa stanovništvom i gospodarstvom. Ciljevi su bili jasni: napredovanje, status, profesionalni uspjeh. Sjeća se kako je kao srednjoškolka izradila umjetnički nakit koji je osvojio nagradu – a potom misteriozno nestao kao izložbeni eksponat. Kao da je i taj trenutak simbolično nagovijestio da će njezin umjetnički put biti neobičan, ali sudbinski. Dugo je u sebi nosila osjećaj da je birajući jedan put odbacila drugi. No negdje duboko umjetnost je i dalje tinjala. „Dugo sam vjerovala da sam birajući jedan put zauvijek odbacila drugi. A onda sam sasvim slučajno odlučila restaurirati komad namještaja. Kada sam skinula staru boju, točno sam znala da želim slikati na njemu. Dok su moja obitelj i prijatelji bili oduševljeni slikom, shvatila sam da mi je jedan dio mene sve to vrijeme nedostajao i odlučila sam slijediti svoje srce“, ističe Divna.
Emocija puta
Bez velikog plana, ali s velikom ljubavlju, zakoračila je u novu avanturu – uz bezrezervnu podršku supruga i obitelji. Danas Divna slika uljem na platnu. Pejzaži, apstraktni pejzaži, mrtva priroda – sve je to prožeto svjetlošću i emocijom puta koji je njezina duša prošla. Promjena zemlje donijela joj je i unutarnju promjenu. Umjetnost je postala njezin osobni jezik. „Slikarstvo mi je dalo slobodu da izrazim dubinu svojega bića na poseban način. Bankarstvo, s jasnim pravilima, odgovornostima i kontrolom nad materijalnim, taj svijet sigurnosti nije mi mogao pružiti tu kreativnu slobodu“, naglašava Divna.
Boje koje pričaju
Divna danas živi u bavarskom gradu Ingolstadtu. Certificirana je instruktorica slikanja i vjeruje da svatko može naslikati sliku ako to doista želi. „Uz moju podršku i upute, svatko može naslikati sliku ako to zaista želi. Možda ne za svjetske galerije, ali da za svoju dušu i svoj san“, kaže Divna. Posebno mjesto u njezinu radu zauzima slika „Magična planina“, simbol unutarnjeg uspona i tihe snage. Danas je njezin dan ispunjen brigom o domu i obitelji, a noći su rezervirane za stvaranje. Upravo tada, u tišini, nastaju boje koje pričaju njezinu priču. „Ne postoji banka koja bi mogla zamijeniti moju obitelj“, kaže. A to što može dio svojega sna i duše prenijeti na platno – i što netko drugi u toj slici pronađe sebe – za nju je najveće ispunjenje.
Ženski instinkt
Ženama poručuje: „Ako osjetite da želite promjenu, znajte da ste na pragu nečega važnog. Strah je prirodan, ali ženski instinkt je neprocjenjiv. Snagom, mudrošću i strpljenjem žena gradi obitelj i oblikuje društvo. Potreban je samo prvi korak – uz vjeru, podršku i hrabrost da poslušate svoje srce“, ističe Divna. A samoj sebi Divna danas kaže: „Hvala ti što si bila hrabra i mudra. Što si izabrala obitelj. Što si snove pretvorila u boje i oblike koji govore.“
Priča Divne Aleksić Ljubić podsjetnik je da nikada nije kasno vratiti se sebi. I da ponekad najveći uspjeh nije u tituli – nego u osmijehu obitelji i platnu koje diše vašom istinom.